Memorijalni centar Potočari

Memorijalni centar i mezarje u Potočarima kod Srebrenice

IDEJA

Na osnovu svih prikupljenih podataka Projektant je pristupio izradi Idejnog rješenja uređenja – izgradnje Memorijalnog centra i mezarja u Potočarima. Osnovna zamisao Projektanta bila je da se Memorijalni centar i mezarje u Potočarima što više približi tradiciji sahranjivanja Bošnjaka uz nastojanje da se Kompleks doima monumentalnim, ali bez velikih obilježja koja bi svojim grandioznim dimenzijama naglašavala tu monumentalnost.

Jedan od osnovnih problema sa kojima se Projektant susreo je problem posjeta članova obitelji i pronalaženje njihovog člana obitelji u parceli koja će imati cca 10000 mezara. Imajući u vidu problem pronalaženja traženog mezara, razdvojenost mezara najbližih članova porodice, te posjetu živih članova porodice, a naslanjajući se na tradiciju izgradnje muslimanskih mezarja u Bosni, Projektant je uradio prijedlog podjele mezarja na 47 parcela različite veličine. Ove parcele su formirane na način kako su u tradiciji muslimana građena i locirana mezarja – jedno veće selo ima svoje mezarje ili više manjih sela koja su geografski infrastukturno povezana imaju jedno mezarje.

U spisku nestalih osoba jula, 1995.godine nalazi se 7980 imena u kojima pored ostalog imaju podaci o mjestu rođenja, a taj podatak je poslužio Projektantu da ih tako grupiše i formira parcele sa jednim ili više mjesta rođenja na primjer: Bajramovići, Zabojna, Kazani, Bojna, Dodilovac, Dolovi (ukupno 80 nestalih). Ovakav sistem sahranjivanja obezbijedio bi da preživjeli članovi obitelji na istoj parceli obiđu sve mezare najbližih na jednom mjestu, mezare šire familije i mezare komšija i ujedno prilikom posjete sretnu nekoga od preživjelih komšija. Ove mikro lokacije bile bi naglašeno označene, a raspoređene prema geografskom položaju tih mjesta u stvarnosti. Ovaj prijedlog podrazumjeva sahranjivanje svakog identifikovanog na mikro lokaciji kojoj pripada a cijeli Kompleks bio bi znatno humaniji i bio bi potpuno u skladu sa muslimanskom tradicijom u Bosni.

Glavni monument na cijelom kompleksu predstavlja Musala sa pratećim sadržajima i zajednička grobnica sa naglašenim obilježjem. Svi ostali elementi Memorijalnog centra su nenaglašeni, a sami nišani bili bi pobodeni u zemlju bez ikakvih ograđivanja mezara. Imajući u vidu datum obilježavanja Srebreničke tragedije (11. juli/srpanj) i očekivanu masovniju posjetu tog dana, Projektant je predložio  natkrivanje prostora musale samo za taj dan i to prije svega kao zaštitu od sunaca za vrijeme klanjanja namaza i učenja molitvi. Konstrukcija koja natkriva musalu bila bi demontirana i uskladištena u priručno skladište tokom cijele godine. “Zidovi” musale – dva bočna zida visine 3m su obloženi kamenom sa ispisanim imenima svih nestalih (10.000 imena sa visinom slova 4cm – 240 m²) sa obje strane, na kojima su sa vanjske strane ugrađene kamene lule iz kojih bi tekla voda u danu obilježavanja tragedije, a ta voda bi ujedno služila za uzimanje abdesta. Mihrab, mimber i ulaz u musalu su posebno dizajnirani od postojanog materijala – kamena jer cjelodnevno tokom cijele godine ostaju pod vedrim nebom. Sva ostala konstrukcija (stubovi, sajle, platno za natkrivanje) se demontira i ostavlja do iduće godine.

Pored musale značajno mjesto zauzima zajednička grobnica sa nadzemnim obilježjem koje naglašavaju dva velika nišana istog dizajna kao i svi ostali nišani. Ova grobnica postavljena je u osovini glavnog prilaza u Kompleks.

HORTIKULTURA:

Memorijalni prostori po značaju  bitno se razlikuju od drugih fragmenata hortikulturno uređenih predjela. Oni imaju karakter posjeta šire javnosti radi upoznavanja sa mjestom događaja, mjestom tragedije, ili drugih značaja za kulturnu i istorijsku prošlost područja. Zbog toga oni snagom svog značaja treba da dominiraju i da imaju što dekorativniji karakter, ali istovremeno i naglašenost događaja primjenom odgovarajućih biljnih vrsta i formi.

Hortikulturna obrada Kompleksa je u pejsažnom stilu i glavni kompozicioni element je vegetacija. Ona na poseban način definiše i suostvaruje i spomenička mjesta, one izdvojene, naglašene sadržaje koji s pijedastala iznad svakodnevnice nose spomen na izvanzemaljske vrijednosti, na ključne trenutke o sudbini područja.

Kod izbora samog materijala primjenjene su vrste uobičajene za memorijalne objekte, čime se želi postići naglašenost svečanog izgleda i veličine poštovanja na minuli događaj, a uz to da se postignu najpovoljnija dekorativno estetska svojstva ambijenta Memorijalnog kompleksa.